hrki

vjenčanja

Danas je definitivno bio dan za vjenčanja. Što kaže jedna gospođa u godinama, korizma je prošla, sad su jedva dočkali.. Ima iskustva, to valjda ide tako u ovo vrijeme... Ali, nije stvar u količini, da se tako izrazim, stvar je u tome da mi je, igrom slučaja, bilo omogućeno da zavirim na više mjesta pripreme za taj čin u istom danu.. Ne bi ni tu bio problem (uostalom i nema problema), nego, kopka me malo što su negdje bile harmonike, puno ljudi, pjesma, naravno uz pripadajući prostor oko kuće, sve okićeno, (lijepo je to, drago mi je zbog njih, ipak je to dan koji se pamti...), a negdje... netko si jednostavno ne može to priuštit na takav način, a isto je to dan koji se pamti! I ne mislim da je njima manje lijepo, a možda im i fali nešto više... AKO JE TAKO, ŽAO MI JE. MA, BITNO DA SE ONI VOLE...

Uskrs

Došao je i taj dan. I ponovo, puna crkva ljudi, (nije da mi smeta, samo primjećujem) puno košara sa hranom, iščekivanje blagoslova... I onda doma, i to smo obavili, Bogu Božje, pa do Božića smo na miru...
A bila je u petak emisija o Isusovom grobu, istražuju mogućnost postojanja nasljednika, (nažalost, poklopilo mi se s vremenom odlaska u Crkvu pa ne znam sve) protiv koje mogućnosti ja nemam ništa protiv i ne smatram je ni čudnom ni nemogućom... I postavili su, jašta, pitanje, da li bi takav pronalazak srušio Crkvenu Dogmu? Pa, meni nebi srušio ništa. Vrijednosti koje su u Crkvi istaknute, su OK, bez obzira na to dal je netko imao nasljednike ili ne... Poštenje, ljubav prema bližnjemu, iskrenost i istina ne ovise o tome. S tim se čak slaže i jedan dečko što tvrdi da on ne želi bit katolik, ne želi u crkvu, (prošao je sve sakramente) ali ponaša se upravo po tim pravilima... Kaže, to je zato što sam tako odgojen... Pa nije li u tome bit te Dogme ili kako god, da te osnove usadimo u sebe ( i u nasljednike) i da ŽIVIMO ta pravila, a ne da o njima samo govorimo?
Ustvari, želim možda reć, bravo mali, kolko hoćeš negiraj, i mada nisi bio u crkvi danas, sretan ti Uskrs želim od srca...

Glembajevi

Kažu da je to nekad bila lektira na sjećam se, možda je i bila, preskočena. U svakom slučaju, danas mi je fora...I dalo bi se to sad i pročitat... U svakom slučaju, jadni su, iskrivljeni, iskvareni, i tako realni... Al nije sve u tim Glembajevima Glembajevsko, jer nemamo svi ulaska u tu kastu, a opet... Kad spustim razinu mogućnosti, financijskih, društvenih, moćnićkih, eto mi Glembaja u malom... Zašto određeno, neznam, ili ne želim razmišljat o tome, ali Leone Glembaj = ja (ne potpuno, u tragovima!) mi se nekako vrti po glavi... "kažem ti, ti ćeš završiti u..."

radoholičar?

Da li je potreba za radom baš ono što netko želi ili nešto drugo? Pitam se koliko bi mi rebalo da se zalijenim u slučaju da mogu ostvarit sve ono do čega mi je stalo, odnosno da ne moram lovit poslove samo zato da ne razmišljam o onome šta bi ja, a nema mogućnosti, love. i opet mogućnosti... I onda se predajem radu, i treba mi, i ne mogu bez toga... I onda se sjetim jedne pjesme koja me dugo prati, i koju izbacujem iz glave...

OK, ajmo ovako.. Idemo lovit ribe neki dan, to nam je fora tu i tamo,i zaključimo da je more LEDENJAVA.. A NEKI KLINCI SU SE VEĆ KUPALI PRED KOJI DAN.. Ja osobno mislim da baš i nisu normala,al valjda imaju gušt.. Al vratimo s mi ribma. Imam ja iskustva u tome, al šta da se radi kad te prešišaju oni slabiji? Onda je more hladno, vani je zima itd... Naravno, uvijek je nešto krivo za naše neuspjehe!!!

novajlija

Bilo je vjerojatno i vrijeme da se probudim i skužim da ovako nešto postoji... a sad je vrijeme da se i razbudim i shvatim šta želim... Svašta me zanima a baš i neznam kako da pronađem ovuda tuđa razmišljanja,so... ako tko ima kakvu pametnu.. wellcome!!